Nevjerojatno je kako je brojnim i,  iz današnje perspektive, posve neprimjerenim svrhama  služio dominikanski samostan u Ptuju, nakon što je 17. siječnja 1786. u prostor refektorija stupio zemaljski poglavar, te je pred redovnicima, na osnovi gubernijskog dekreta, proglasio raspuštanje samostanske zajednice. Kada je vjerski fond 1786. preuzeo zgradu, gubernij je prvo rasprodao šest oltara, skulpture, slike i drugu crkvenu opremu. Raselili su bogatu samostansku knjižnicu  pa iako su carske instrukcije zahtijevale precizni popis knjižničnog materijala, s rukopisima i inkunabulama, veliki dio zbirke je izgubljen te se danas može ući u trag tek pojedinačnim djelima, u bibliotekama Ljubljane, Graza ili Beča[1].